Cipele, tvoje 4x4 vozilo!

Promijenio sam barem 100 gojzerica i patika tijekom mojih pustolovina, evo pokoji savjet za sve.

Stopala su ta koja prva dolaze u kontakt s terenom po kojem hodamo. Kao što ste vidjeli čopor često ide van staza i teren je ponekad zahtjevan, može se raditi o blatu, stijenama prikrivenim lišćem, prelasku rijeka i drugome u pravom duhu pustolovine. 

Moj savjet bio bi uzeti polu visoke gojzerice one koje blokiraju gležanj taman ispod i lagano preko njega te koje nisu širokog potplata. One su najčešće lagane, precizne i mobilne te uvelike daju suport vašem stopalu.

Teške čvrste gojzerice najčešće se koriste u zimskim uvjetima i kad imate na leđima veliku težinu što nije naš slučaj.

Te naše lagane gojzerice mogu biti od raznolikog materijala poput kože, kordure ili kombinacije jednog i drugog. Na tržištu imate mnogo gojzerica koje su napravljene isključivo od plastičnih materijala, kod njih je jedini problem taj da ne dišu ali uz dobru higijenu stopala i zračenja istih nećete imati većih problema. Problemi nastaju kad iste nosite više dana.

Potplat bi trebao biti od kvalitetne gume a jedan od najkvalitetnijih proizvođača istog je Vibram. Tu ima i kvalitetnih frajera poput Pirelli, Michelin i Continentala koji su se bacili i u naš outdoor sektor proizvodnje nakon onog automobilskog. 

Membrana u gojzericama nudi mogućnost da noga diše a voda ne ulazi. Ista bi trebala biti od poznatih proizvođača poput GoreTex i Event/a. Dobro je znati da membrana u gojzericama uvelike diže njihovu cijenu (i do duplo) a nije uvijek neophodna. Po mojem iskustvu nju je dobro imati ako želite da brzo i efikasno osušite gojzerice kada vam voda uđe unutar njih, jer iskreno membrana je efikasna samo kolika je njena visina a ponekad zagazimo i u lokvu vode višlju nego gojzerice same.

Ono što je uvelike bitno i što uvjetuje umorna ili odmorna stopala je uložak unutar njih. Najčešće one koje dobijete od proizvođača nisu efikasni. Ako primjećujete da su vam stopala umorna i bolna nakon duljeg hodanja, probajte ubaciti uložak s gelom ili memori pjenom, mogli biste se iznenaditi.

Ako ne nosite gojzerice možete imati i patike ali te moraju imati agresivniji potplat koji ne smije biti gladak poput converseica ili drugih patika za tenis, rukomet ili drugo. Treba preferirati one za trčanje po šumici. Kod patika je dobro to da su lagane lako se skinu i lako se stave a još lakše suše. Jedino treba znati da kod njih su opterećenja na gležanj mnogo veća i ne bi trebalo izmjenjivati gojzerice i njih jer ako koristite često gojzerice oslabit će ti glenježan pa onda kad stavite patike moglo bi doći do ozljeda. Patike moraju čvrsto prianjati uz stopalo i unutar njih stopalo se ne smije rotirati lijevo desno.

Tijekom naših pustolovina zabranjene su sandale a bosi možete hodati samo kad stacioniramo. Tijekom duljeg hodanja nije na odmet skinuti cipele i prozračiti stopala jer tako izbjegavamo mogućnost nastanka žuljeva. Uz ovu praksu vrhunac bi bio i da uzmete malo pudera kojeg razmažete na stopala I vaša koža neće imati nikakvih problema.

I da, koju marku odabrati. Sve talijanske marke imaju nevjerojatnu ergonomiju i dizajn te prate kao salivene stopala, ali nisu toliko trajne kao one Njemačke koji su nešto tvrđe. Američki proizvođači imaju dugogodišnje iskustvo izrade i kvalitetu, ali nisu poput talijanske rukacvice. Francuzi nisu daleko od mekoče talijana i čvrstoče nijemaca.

Italija: La Sportiva, Scarpa, Aku, Salewa, Asolo, Trezeta, Dolomite...

Njemacka - Austrija: Meindel, Hanwag, Haix, Lowa...

USA: Danner, The North Face, Merrell, Columbia...

Francuska: Hoka, Salamon, Millet...

Stopala su uz oči i ruke najbitniji alat koji imate u prirodi. Njih poput i ovo dvoje treba uvijek paziti i maziti. 

B.S.

Ruksaci, kuća u divljini!

Ruksaka ima svakakvih, ovdje nećemo razglabati o modelu već o karakteristici ruksaka neophodnih za jednodnevni boravak tijekom pustolovina čopora.

Oprema poput 1-2 litre tekućine, šuškavac u slučaju prijetećih oblaka, naglavna lampa, koji flaster, zviždaljka, mali nožić ili nož i nešto hrane uvelike su vam dovoljni za jednodnevne izlete. Sve to bez problema stane vam ruksak veličine do 20 litara zapremine te nema smisla nositi velike ruksake koji se najčešće prekrcaju nepotrebnom opremom samo da ne zjape prazni.

Ono što je bitno znati je da ruksak mora imati mekan i širok pojas na kukovima koji služi da se njegova težina rastereti na donji dio tijela. Učestala je pojava bolova u leđima i vratu zbog toga što ruksak nema isti radi rasterećenja na kukovima koji bi po pravilu trebao prebaciti težinu ruksaka za barem 30% na kukove. Uz to, takav ruksak koji se možete čvrsto stisnuti oko kukova služi i da mate veću mobilnost i stabilnost po zahtjevnom terenu. Zaključak ovoga je da treba izbjegavati ruksake koji nemaju debeo i komotan pojas za na kukove. Isto tako naramenice trebale bi biti široke i mekane po mogućnosti mrežaste da se nepotrebno ne znojite. Uz njih savjet ide i da su leđa ruksaka napravljena od mrežastog materijala tako da ventiliraju. 

Ne bi bilo na odmet da ruksak ima džepove sa strane u koje možete staviti bocu vode, marendine i drugo koje možete dohvatiti i bez potrebe skidanja istog. Oni kvalitetni ruksaci s prednje strane imaju veliki elastični džep u koj možete nagurati vjetrovku i drugu opremu koju ako zatreba jednim pokretom izvučete bez potrebe da ga otvarate i kopate po njemu. Za ove ruksake mališane nije potrebna unutrašnja čvrsta aluminijska ili plastična konstrukcija koja služi samo da se stabilizira isti na leđima u slučaju većih težina.

Ono što nije na odmet je da ruksak ima je pokrivač u slučaju kiše, ali i jedna deblja vreće za smeće može poslužiti za istu svrhu. Cordura je kvalitetan materijal američke kuće Du Point nevjerojatno trajan i izdržljiv i ekvivalent kvalitete kao i đona na cipelama po imenu Vibram. Izbjegavajte ruksake napravljene od pamuka jer prilikom prve kiše ili vlage ruksak će biti duplo teži.

Ovakav mali ruksak ne bi trebao biti teži od kile, jer na dugim hodanjima vremenom i svaki gram se osjeti. Tu se želim i malo pohvaliti, ruksak za 15 dnevnu pustolovinu uspona na podnožje Everesta na Himalajama nije mi bio teži od 6 kg. U ruksaku treba nositi samo ono što je neophodno i postoji jedno jednostavno pravilo, svaki put kad se vratite doma napravite 3 skupine predmeta koje ste izvukli iz ruksaka. Jedna skupina su svi oni koje ste koristili stalno, druga koju ste koristili rijetko a treća koju uopće niste koristili, iduću pustolovinu uzmite samo prvu skupinu predmeta.

Da bi se ruksak što više rasteretio potrebno je da ima mogućnost regulacije, onih na naramenicama a ponekad i samog kaiša oko struka. Kvalitetni ruksaci imaju i svoju veličinu pa pripazite pri kupnji istih jer su najčešće označeni s M i L veličinom, uz to neki od njih znaju biti namijenjeni za samo muške i samo ženske. Kada koristite ruksak bitno je da ga imate prilijepljenog uz tijelo ali ne u toj mjeri da niste u stanju zavući ruku između vas i njega.

Na tržištu postoje i mnoge klokanice, torbe do kojih 8 litara zapremine koji se nose na kukovima. S ovakvom torbom nećete imati problem mokrih leđa a još manje bola u istim. Uz to imat ćete nevjerojatnu stabilnost pri hodanju po zahtjevnom terenu jer vam je sva težina na donjem dijelu tijela, to jest nogama. Kod ovih torba bitno je da imate džepove za boce i da su njihovi pojasi udobni i jako široki pa da tako što više težinu rasteretite na kukove.

I nemojte šparati na ruksaku i na cipelama, jer jednom kad ga kvalitetnog odaberete i kupite, imate ga za život 

Jedni od kvalitetnijih ruksaka su: Osprey, Lowe Alpine, Deuter, Vaude, Berghaus, Arc’teryx, Mammut, Mountain Hardwear, Camel Back, Thule, Patagonia...

B.S.